volim jesen

kada jesen prostre ćilim svoj žutim šarama dunjaluk oboji bašču kaldrmom obilježenu prekrije volim jesen kada dunjaluk šara povjetarac kolo sviraše lišću takt davaše prolaznicima dan uljepšavaše volim jesen kada dunjalukom pleše i sunce je treperilo kroz havu zrakama isijavalo kao prvi svjedok muštuluk čekalo volim jesen suncem protkanu od lijepog lijepo postaše oči zelene…

Nastavi čitanje →

Ahiretu moj

tanka je linija između zemlje i nebesa. tanja od dlake, bliža od treptaja, žile kucavice jaka je veza između zemlje i nebesa jača od planina, vjetra i mora stvarna je linija između zemlje i nebesa stvarnija od jutra suncem ugrijalog i noći mjesecom obasjanom uzmi me, u nebo povedi me nebeskim svodom provedi me dusom…

Nastavi čitanje →